Život nastaje iz života

268 stranica s 8 slika u boji, meki uvez

Ova će knjiga otvoriti oči ljudima koji svaku izjavu suvremenih znanstvenika prihvaćaju kao provjerenu, dokazanu istinu. U njoj se jedan od najvećih filozofa i učenjaka ovog stoljeća, Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, na improvizirani, ali briljantan način, kritički osvrće na neke od vladajućih teorija i pretpostavki suvremene znanosti i znanstvenika. Srila Prabhupadine živopisne analize razotkrivaju skrivene, neosnovane pretpostavke na kojima počivaju današnja učenja o porijeklu i svrsi života.

Znanost: Istina i uobrazilja

„Kako znate da neprekidni napredak znanosti neće primorati znanstvenike … da zaključe da život, a ne materija postoji oduvijek? … Kako znate da za 10 000 godina nećemo smatrati da je materija nastala iz života?“

Louis Pasteur

Nekad davno (kao u bajci), većina nas je vjerovala da je hrana koju jedemo zdrava i hranjiva i da u njoj nema opasnih kemikalija, da su reklame istinite i da je na omotima proizvoda vjerno opisan kvalitet i sadržaj onoga čime hranimo sebe i svoje obitelji. Nekad davno, većina stanovništva je vjerovala u besprijekorni karakter naših predsjednika, visokih političkih predstavnika i lokalnih vođa. Nekad davno smo mislili da naša djeca dobivaju solidno obrazovanje u društvenim školama. Nekad davno su mnogi od nas vjerovali da se atomska energija koristi u „mirnodopske svrhe“, na savršeno siguran način, potpuno prikladan za sretno i zdravo društvo.
Ali u novije vrijeme naše su iluzije uzdrmane. Stalni izvještaji o masovnom varanju potrošača, velikim političkim zavjerama i korupciji uništili su našu prijašnju naivnost. Sada znamo da se putem masovnog marketinga i sredstva javnog informiranja može tako vješto stvoriti veo fantazije i prijevare da može postati nemoguće uočiti razliku između istine i prijevare, realnosti i iluzije.

Dana mnogi znanstvenici propagiraju učenje da život nastaje iz materije. Međutim, ne mogu pružiti ni eksperimentalni ni teoretski dokaz. U stvari, svoj sustav uglavnom zasnivaju na vjeri, unatoč raznim znanstvenim primjedbama. Srila prabhupada ukazuje da je ova neosnovana dogma nanijela veliku štetu moralnim i duhovnim standardima ljudskog društva u čitavom svijetu, te tako uzrokovala neprocjenjivu patnju.

Suvremeni znanstvenici, premda i sami opterećeni unutrašnjim sumnjama i nesuglasicama, uspjeli su da zajedno istupe pred neznanstvenom javnošću. Njihovo ponašanje podsjeća na najgore političke i financijske prijevare. Na primjer, usprkos bučnim protestima javnosti zbog prikrivanja problema oko održavanja sigurnosnih standarda u nuklearnim elektranama, znanstvenici i vlade i dalje podržavaju nuklearnu energiju i javno prikazuju nevažnom činjenicu da nema sigurnog načina za odstranjivanje radioaktivnog otpada.

U popularnim djelima i udžbenicima znanstvenici iznose svoj prikaz materijalnog porijekla života kao jedini mogući znanstveni zaključak, tvrdeći da ni jedna druga teorija ne može biti znanstveno prihvatljiva. Tako svatko uči da je život postepeno nastao iz kemikalija, iz „praiskonske juhe“ koja je sadržavala aminokiseline, bjelančevine i druge neophodne sastojke. Ali u njihovim časopisima i privatnim razgovorima, ti isti znanstvenici priznaju da njihova teorija sadrži ozbiljne, ponekad neotklonjive nedostatke. Na primjer, određena svojstva kodnog mehanizma DNK bacaju ozbiljnu sumnju na suštinu evolucijske misli. Poznati biolog, W. H. Thorpe, piše: „Tako se možemo suočiti s mogućnošću da porijeklo života, poput porijekla svemira, postane za znanost nepremostiva prepreka koja odolijeva svim pokušajima da se biologija svede na kemiju i fiziku.“ Krajnje odani evolucionist Jacques Monod ukazuje na iste poteškoće. Theodisius Dobzhansky, još jedan istaknuti zagovornik evolucije, može se samo složiti: „Naravno, naše znanstveno znanje ne može priuštiti zadovoljavajuće objašnjenje ovih prijelaza (od neživog ka živom, od nerazumnog ka razumnom). Biolozi tako temeljno različiti u svojim pogledima … kao W.H. Thorpe i Jacques Monod slažu se da je porijeklo života težak i do sada nepremostiv, nerješiv problem. To je i moje mišljenje.“ Dobzhansky ide dalje i porijeklo života naziva „čudesnim“. Ova priznanja Dobzhanskog, Monoda i Thorpea nisu jedinstvena. Ipak, u popularnim djelima i udžbenicima ne nalazimo nagovještaje takve širom rasprostranjene sumnje.

Fizičar Eugene Wigner, dobitnik Nobelove nagrade, pokazao je da je mogućnost postojanja jedinke koja se sama udvaja jednaka nuli. Budući da je sposobnost razmnožavanja jedna od osnovnih osobina svih živih organizama, Wigner zaključuje da nam današnje razumijevanje fizike i kemije ne omogućuje da objasnimo fenomen života. Herbert Yockey je kroz teoriju informacije pokazao da u procijenjenom životnom vijeku Zemlje ni jedna jedine informacijska molekula, poput cytochroma c (a da ne govorimo o složenim organizmima), nije mogla nastati slučajno: „Nasuprot suvremenom, uvriježenom razumijevanju, moramo zaključiti da scenario koji nastavak života opisuje kao posljedicu slučaja i prirodnih uzroka prihvatljivih na temelju činjenica, a ne vjere, još nije napisan.“

Kao što možemo vidjeti, s jedne strane mnogi znanstvenici su duboko odani shvaćanju da život nastaje iz materije. S druge strane, priznaju da nemaju svjedočanstava koja potkrepljuju njihova vjerovanja i da je njihova teorija opterećena nerješivim problemima. Uvjereni su da je život nastao iz materije i da se sve može svesti na materiju, ali u isto vrijeme moraju priznati da nemaju dovoljno znanstvenih osnova za svoje uvjerenje. Tako je njihova teorija apriorna i kao takva obezvrjeđuje znanstvenu metodu i samu znanost. Sa gorljivom, gotovo mesijanskom željom, nadaju se da će je jednog dana, netko, na neki način potkrijepiti; u međuvremenu, njihova vjera je nepokolebljiva.

Blistava tehnološka dostignuća su znanstvenike obavila velom nepogrešivosti. Stoga, kada iznose nedokazane ili nedokazive teorije o porijeklu života, ljudi su skloni da ih sa slijepom vjerom prihvate. U „Passages About Earth“, William Irwin Thompson je napisao: „Kao što se nekada čovjek nije mogao suprotstaviti moći crkve bez opasnosti da bude proklet, danas se ne može suprotstaviti moći znanosti bez opasnosti da bude optužen za nerazumnost ili ludost.“ Kao što botaničar Garret Hardin primjećuje: „Svatko tko dovodi u pitanje položaj Darwina neminovno skreće pažnju spekulativnog psihijatrijskog oka na sebe.“
Razgovori u knjizi „Život nastaje iz života“ mogu izgledati revolucionarni, ali zar Newton, Pasteur i Einstein nisu bili znanstveni revoluconari? „Život nastaje iz života“ ne predstavlja samo kritiku pobornika teorije da je materija izvor života, već i poticaj znanstvenicima da se posvete iskrenijoj i intenzivnijoj potrazi za istinom i znanjem, te tako ponovo usmjere svoju dragocjenu inteligenciju , sredstva i energiju k istinskoj dobrobiti svijeta.

“Karandhara: Suvremeni zagovornici darvinizma kažu da je prvi živi organizam bio stvoren kemijskim putem.
Srila Prabhupada: A ja im odgovaram: “Ako je život nastao iz kemikalija i ako je vaša znanost tako napredna, zašto onda u vašim laboratorijima ne možete stvoriti život biokemijskim putem?”.
Karandhara: Oni kažu da će stvoriti život u budućnosti.
Srila Prabhupada: Kojoj budućnosti? Čim se postavi ovo presudno pitanje, oni odgovaraju: “Učinit ćemo to u budućnosti.” Zašto u budućnosti? To je besmislica. “Ne uzdaj se u budućnost, bez obzira koliko prijatno izgledala.” Ako su tako napredni, moraju sada pokazati kako se život može stvoriti iz kemikalija. Inače, kako mogu tvrditi da su napredovali? Govore besmislice.
Karandhara: Oni tvrde da su pred samim stvaranjem života.
Srila Prabhupada: Time samo na drukčiji način kažu istu stvar “u budućnosti”. Znanstvenici moraju priznati da im još uvijek nije poznato porijeklo života. Njihova tvrdnja da će se uskoro dokazati kemijsko porijeklo života nalikuje plaćanju s postdatiranim čekom. Pretpostavimo da ti dam postdatirani ček na deset tisuća dolara, ali zapravo nemam novaca. Kakva je vrijednost tog čeka? Znanstvenici tvrde da je njihova znanost čudesna, ali kada zatražimo praktičan primjer, kažu da će ga dati u budućnosti. Pretpostavimo da ti kažem da imam milijune dolara, a kad od mene zatražiš novac, odgovaram: “Da, sada ću ti dati postdatirani ček na veliki iznos. Da li je to u redu?” Ako si inteligentan, odgovorit ćeš: “Daj mi sada bar pet dolara u gotovini, tako da mogu vidjeti nešto opipljivo.” Slično tome, znanstvenici u svojim laboratorijima ne mogu stvoriti čak ni jednu vlat trave, a ipak tvrde da je život nastao iz kemikalija. Kakva besmislica! Zar nitko u to ne sumnja?