Podrijetlo vedske literature
Tragovi najstarije uzvišene kulture svijeta vode u Indiju gdje se još i danas mogu naći mjesta koja upućuju na to kakva je velika kultura nekad cvjetala tim predjelima Zemlje. Najvažniji svjedoci te epohe su spisi na sanskrtu. Sanskrt je najstariji pisani jezik svijeta koji je utjecao na mnoge kasnije razvijene jezike, poput latinskog, grčkog, hebrejskog i kineskog. Drevni tekstovi sanskrta se opisuju kao Vede (“veda” na sanskrtu znači “znanje” ili “božanska objava”).
Istinsko blago Indije
Veliki mudraci i sveci vedske tradicije, koji su bili zabrinuti za budućnost čovječanstva, predvidjeli su da će u Kali-yugi (dobu svađe i licemjerja) prevladavati materijalizam i površna religija. Zbog toga su zaključili da treba zapisati do tada usmeno prenošeno vedsko znanje, ne bi li spriječili da ono pod utjecajem Kali-yuge bude izgubljeno. Tako su prije pet tisuća godina nastali vedski spisi, međutim, znanje koje je u njima sadržano posvećenima je poznato od pamtivijeka.
Veda znači znanje. Vede su izvorno znanje koje je Krišna izgovorio u trenutku stvaranja svemira.
Kao što svaki novi uređaj dolazi sa uputstvima za njegovu upotrebu, tako i za ovaj materijalni svijet postoje uputstva koja nam govore koja je njegova svrha i kako djelovati u njemu.
Vede govore o tri vrste djelatnosti. Ta općenita područja su:
1) Karma-kanda, ili pobožne aktivnosti koje postepeno uzdižu osobu na povoljnije materijalne položaje u ovom i slijedećim životima.
2) Jnana-kanda, proces shvaćanja Apsolutne Istine spekulativnim načinima i filozofijama.
3) Upasana-kanda, ili obožavanje Vrhovnog Gospodina.
U vedskoj književnosti osoba može pronaći i materijalističke i duhovne teme. Postoje spisi koji opisuju religiozne rituale, meditaciju i yogu, a isto tako i knjige koje proučavaju predmete poput medicine, sociologije, matematike, arhitekture, politike i filozofije. Ove svjetovne informacije su dane kako bi se ljudsko društvo moglo organizirati na takav način da zadovolji svoje poterbe i osigura mirne prilike u društvu. To je neophodno za provođenje duhovnog života, što je krajnji cilj Veda.
Četiri djelatnosti, religioznost, ekonomski razvoj, zadovoljavanje čula i oslobođnje, prikazane su u vedskim spisima. No, peti i najviši cilj ljudskog života je prema - ljubav prema Bogu. Spisi poput Bhagavad-gite i Šrimad-Bhagavatama govore isključivo o tom prvenstvenom religioznom principu. Iz tih spisa učimo da sve dok ne oživimo našu izvornu ljubav prema Bogu, svjesnost Krišne, ne možemo biti posve zadovoljni.
Ta kniževnost koja je puna opisa transcendentalnih slava, imena, ugleda, oblika, zabava itd. neograničenog Vrhovnog Gospodina, puna transcendentalnih riječi kojima je cilj da izazovu revoluciju u bezbožnim životima zavedene civilizacije ovog svijeta.
Prema vedskom sistemu, znanje primljeno od najvećeg autoriteta treba smatrati savršenim. Prema Vedama postoje tri vrste dokaza: pratyaksa, anumana i sabda. Jedan je po izravnoj vizualnoj percepciji. Ako netko sjedi pred vama, vi ga možete vidjeti kako sjedi, a saznanje da ondje sjedi primate preko očiju. Druga metoda, anumana, je slušna: možemo čuti kako se djeca vani igraju, i slušajući možemo pretpostaviti da su tamo. Treća metoda je metoda primanja istine od viših autoriteta. Izreka kao: "Čovjek je smrtan", prihvaćaju viši autoriteti. Svatko to prihvaća, ali nitko nije iskusio da su svi ljudi smrtni. Prihvaćamo to po tradiciji. Ako netko upita: "Tko je prvi našao tu istinu? Jeste li vi to otkrili?", vrlo je teško odgovoriti. Sve što možemo reći jest da znanje silazi dolje i da ga mi prihvaćamo.
Vede kažu da je od tri metode stjecnja znanja, treća metoda, metoda primanja znanja od viših autoriteta, najsavršenija. Izravna percepcija uvijek je nesavršena, osobito u uvjetovanom stanju života. Izravnom percepcijom možemo vidjeti da je Sunce samo disk, ne veći od tanjura na kojem jedemo. Od znanstvenika međutim saznajemo da je Sunce mnogo tisuća puta veće od Zemlje. Stoga, što trebamo prihvatiti? Hoćemo li prihvatiti znanstvenu izjavu, izjavu autoriteta ili svoje vlastito iskustvo? Iako osobno ne možemo dokazati koliko je veliko Sunce, prihvaćamo potvrđeni sud astronoma. Na taj način prihvaćamo iskaze autoriteta u svakom polju svojih aktivnosti. Iz novina i radija također saznajemo da su se takvi i takvi događaji dogodili u Kini i Indiji i drugim mjestima u svijetu. Ne doživljavamo te događaje izravno, i ne znamo da su se takvi događaji stvarno dogodili, ali prihvaćamo autoritet novina i radija. Nemamo izbora već da vjerujemo autoritetima da bismo primili znanje. I kada je autoritet savršen, naše je znanje savršeno.
Prema vedski izvorima, od svih autoriteta Krišna je najveći i najsavršeniji. Ne samo da Krišna izjavljuje da je On najviši autoritet, već to također prihvaćaju veliki mudraci i poznavaoci vedskih spisa. Ako ne prihvatimo Krišnu kao autoritet i Njegove riječi onakve kakvima jesu, vedski spisi nam neće biti od nikakve koristi. Oni nisu dogmatični, to je činjenica. Ako pomno istražujemo ono što Krišna kaže, spoznat ćemo da je to ispravno.
