"Origins" magazin
Još od Newtonovog vremena, znanost smatra da se sve pojave mogu objasniti (barem u pravilu) posredstvom mjerljivih količina koje se mogu izračunati koristeći jednostavne matematičke zakone. Ova premisa, koju nazivamo principom redukcionizma, podrazumijeva da je stvarnost u osnovi jednostavna, te da ljudska bića, koristeći samo svoje umne i čulne sposobnosti, mogu konačno potpuno shvatiti prirodu i porijeklo svih pojava u svemiru. Iako princip redukcionizma uopće nije moguće dokazati, on je postao temeljna strategija za sva znanstvena istraživanja, i kako su znanstvenici postizali uspjeh za uspjehom, rasla je njihova vjera u univerzalnu primjenu ovog principa.
Pa ipak, nestručno prihvaćanje principa redukcionizma ima neke izrazito uznemirujuće posljedice. Ono reducira svemir na mehanizam koji funkcionira prema impersonalnim zakonima, a individualno ljudsko biće svodi na složeni podmehanizam čija "volja" i "osjećaji" nisu ništa drugo već obrasci kemijskih interakcija među molekulama.
Posljedica toga je da se vrijednosti i etičke norme više ne mogu shvatiti kao temeljni principi koji potječu od transcendentalnog stvaraoca koji određuje krajnji cilj i smisao života. One umjesto toga postaju puke taktike preživljavanja, nastale slučajno, koje su se zbog njihove djelotvornosti u određenim uvjetima, nastavile primjenjivati, i koje će, kada se ti uvjeti izmijene, neumitnim fizičkim promjenama biti gurnute u stranu. U vezi s tim, fizičar Wolfgang Paull je predvidio: "U ne tako dalekoj budućnosti, možemo doživjeti da sve parabole i slike starih religija izgube svoju uvjerljivost za običnog čovjeka; kada se to dogodi, bojim se da će se sav stari moral srušiti poput kule od karata, te da će se događati nezamislivi užasi."
S obzirom na ozbiljne posljedice redukcionističkog pristupa modernoj znanosti, trebali bismo oklijevati s njegovim prihvaćanjem sve dok na to ne budemo prisiljeni doista uvjerljivim dokazima. Mnogi znanstvenici i filozofi smatraju da su takvi dokazi već pronađeni u izobilju. Međutim, podrobno istraživanje postojećih znanstvenih teorija otkriva da to jednostavno nije tako. Iako su znanstvenici nesumljivo postigli brojna značajna otkrića, prenaglili su se tvrdeći da su dokazali svoju teoriju o svijetu koja se temelji na principu redukcionizma.
Prije nešto više od stotinjak godina, znanost se počela baviti mišlju da je život nastao iz nepokretnih kemikalija. Kroz mikroskope koje su imali u to vrijeme stanica je izgledala poput obične vreće kemikalija. Stoga se znanstvenicima poput Darwina činilo razumnim pretpostaviti da su osnovni životni oblici mogli nastati iz slučajne kombinacije organskih kemikalija(molekula) u praiskonskoj "juhi". Ali, što je više čovjek zadirao u tajne žive stanice, ideja da je život nastao iz kemikalija počela je izgledati sve manje razumnom(vjerojatnom). Međutim, većina današnjih znanstvenika drži se dogme o kemijskoj evoluciji.
