Zakon karme (zakon akcije i reakcije)
Sanskrtska riječ karma znači "djelovanje" ili, još određenije, svako materijalno djelovanje čije nas reakcije, odnosno posljedice, vezuju za materijalni svijet. Premda se pojam karme obično povezuje s istočnjačkom filozofijom, mnogi su ljudi na zapadu došli do spoznaje da je karma prirodno i jednako neizbježno načelo, poput vremena ili sile teže. Svako djelo donosi posljedicu. Ako nanosimo bol i patnju drugim živim bićima, po zakonu karme sami ćemo zauzvrat morati iskusiti bol i patnju, kao pojedinci i kao cijelo društvo. Žanjemo ono što smo posijali, u ovom i sljedećem životu, jer priroda ima svoju pravdu. Nitko ne može izbjeći zakon karme, osim onih koji znaju kako djeluje.
Primjer iz veda može nam pojasniti kako karma uzrokuje rat. Kadkada u šumi bambusa, zbog međusobna trenja, izbije požar. Međutim, pravi uzrok požara nije bambus već vjetar koji ga njiše. Stabla su samo oruđe. Slično tome, načelo karme tumači nam da uzrok sukoba među velesilama, koji može završiti nuklearnim ratom, nisu same države. Pravi je uzrok nevidljivi vjetar karme koji stvaraju naizgled nevini stanovnici.
U jednom smislu, sva karma pedstavlja vezanost. Čak i pobožne djelatnosti ili "dobra karma" vezuju osobu za kotač seobe. Čovjek se treba osloboditi sve karme da transcendira (nadiđe) samsaru, krug rađanja i umiranja. Jiva stvara svoju vlastitu karmu svojim određenim željama za uživanjem u svijetu na različite načine. Stoga ni Bog, ni materijalna priroda nisu odgovorni za karmu jive; ona sama stvara svoju sudbinu. Prema djelatnostima jive (a pod nadzorom svevišnjeg), materijalna priroda jednostavno dodjeljuje jivi slijedeće tijelo da bi mogla ispuniti svoje želje. Oslobođenje od lanaca karme dolazi kroz znanje. "Kao što požar pretvara šumu u pepeo, o Arjuno, tako vatra znanja spaljuje u pepeo sve reakcije na materijalne djelatnosti." Ova "vatra znanja" se odnosi na jivinu svijesnost svog prirodnog položaja kao sluge Krišne. Kada se osoba preda Krišni ona transcendira svu prošlu, sadašnju i buduću karmu.
Mi djelujemo različito i stoga nam autoriteti, s više razine, dodjeljuju različite vrste tijela te patimo ili uživamo u posljedicama. To je naš položaj. Krišna je nepristran, kao što sam kaže u Bhagavad-giti:
samo 'ham sarva-bhutesu - "Jednak sam prema svakome". Kako bi inače mogao biti Bog? Bog nije pristran. On ne odlučuje hirovito da jednoga treba ubiti, a drugoga nagraditi sa deset milijuna dolara. Ne. Vlastitim radom stvaramo svoju situaciju. To trebate znati.
Prema državnom zakonu, ako nekoga ubijem, i ja trebam biti ubijen. Zakon prirode ili Božji zakon djeluje na sličan način. Međutim, mi zaboravljamo svoj prošli život. Nitko ne misli: "Ova me osoba sad ubija jer sam ja ubio nju u prošlom životu." Premda mi zaboravljamo prošli život, Krišna ga ne zaboravlja. On nas podsjeća: "Ovo je dijete ubilo tebe u prošlom životu, zato ti sada možeš ubiti njega dok je još u maternici." On vidi sve i podsjeća nas kako trebamo djelovati da bismo ispaštali ili uživali u plodovima svojih djela. Ponekad nas podsjeti da nekoga ubijemo a ponekad da nekoga zaštitimo. U tome nema ništa loše, to je jednaka pravda za sve. Prema tome nemojte misliti da je Krišna pristran zato jer nešto dopušta. On je uvijek nepristran. Mi jednostavno samo trpimo posljedice vlastitih djelatnosti kojima smo kršili Božju volju.
