Indijska kultura je vedska kultura
Izvorna je kultura u Indiji vedska (osnova joj je vedska književnost). Vede sadrže golemo znanje, od astronomije i matematike, do arhitekture, ekonomije pa sve do pravilne uporabe umijeća ratovanja i spolnih odnosa.
Bit je vedske kulture potraga za oslobođenjem od rađanja i umiranja temeljena na dubokoj metafizičkoj filozofiji koja svoj vrhunac doživljava u visoko razvijenoj ljubavi prema Bogu. Religija u Indiji nikada nije bila određivana kao samo jedan dio života. Ona je bila život. Sve je u životu u konačnici bilo usmjereno k transcendetalnom cilju. Iako je religijski etos prisutan i u drugim dijelovima svijeta, nigdje nije tako razvijen kao u Indiji. Nažalost, u posljednjih su nekoliko stoljeća u vedsko naslijeđe prodrle mnoge misli koje mu ne pripadaju. Izvorna je vedska kultura na razne načine polako prilagođavana, razvodnjavana i onečišćavana, sve dok nije postala ono što danas znamo kao hinduizam. Ipak, što god da je od istinske kulture u Indiji ostalo, vrijedno je i iz toga se može učiti.
Srž vedske kulture seže mnogo dublje od svoje vanjštine. Ona se temelji na suptilnoj duhovnoj filozofiji koju ne mogu shvatiti oni koji nisu spremni ući dublje u njezinu cjelokupnost. Shvaćanje je otežala negativna propaganda koju zapadni filozofi već preko dvjesto godina nameću indijskoj kulturi i religiji.
U pokušaju opravdavanja nasilne vladavine Indijom (koju su nazivali civiliziranjem domorodaca), Europljani su njezino veliko naslijeđe prozvali praznovjerjem. Primjer za to nalazimo u djelu
Ponašanje, običaji i obredi hindusa Abbija Duboisa, francuskog misionara koji je živio u južnoj Indiji na prijelazu iz osamnaestog u devetnaesto stoljeće. Dubois je vrlo pomno promotrio i zapisao karakteristike indijskog načina života, a njegovo je djelo od 770 stranica toliko zanimljivo da se i danas tiska. Dubois je bio licemjer koji je gledao samo očima, a ne i srcem. Prisno se družio s ljudima, ali ih je u sebi gledao s krajnjim prezirom. Jedinu je nadu za njih smatrao ne samo prelazak na kršćansku vjeru, već potpuno prihvaćanje zapadnih običaja i odbacivanje vlastite tradicije. Kao nepopustljiv kršćanin, Dubois nije mogao predvidjeti kako će čovjek sa Zapada postati veći nevjernik od pogana koje je pokušao civilizirati. Unatoč tomu, čovjek sa Zapada nije ništa manje zagrijan da neciviliziranim narodima velikodušno nameće svoje najnovije fetiše u obliku znanosti i tehnologije.
Donedavno je vladalo vjerovanje kako će tehnološki napredak stvoriti raj na zemlji. U knjizi koju je 1965. izdala Američka služba za obavješćivanje piše: Za kratko vrijeme otkad je dobila neovisnost, Indija se svojski potrudila svojim građanima podariti blagoslove suvremenog života. Indija napreduje u zdravstvu, obrazovanju, industriji i razvoju uopće. Promjene zahvaćaju i indijska sela – ne s ciljem narušavanja mira i dostojanstva seoskog života, već pružanja više sigurnosti, više blagodati svijetu. Promjena stiže. U selima sija sunce nade.
Danas barem neke osobe na Zapadu shvaćeju koliko je pogrešno nametati vlastito poslovanje i vrijednosti takozvanom nerazvijenom svijetu. Dok čovjek vapi za alternativom civilizaciji koja ubija dušu, ispod mulja kojim ju je Zapad pokušao prekriti nazire se značenje indijske kulture. I sami zapadnjaci prihvaćaju vodeće uloge u promicanju te najstarije ljudske civilizacije.
