Život na farmi
Ljudske potrebe su izvan balansa. Znanstvene i tehnološke revolucije posljednjih nekoliko stoljeća dovele su nas do načina života koji je destruktivan kako prema moralnim vrednotama tako i prema okolišu.
Kojim će smjerom čovječanstvo krenuti približavajući se nečemu što neki nazivaju postindustrijskom erom? Ekonomist Robert Heilbroner kaže, “Vjerujem da dugoročno rješenje zahtjeva ni manje ni više nego postupno odbacivanje smrtonosnih tehnika, nepraktičnih životnih stilova, i samog opasnog mentaliteta industrijske civilizacije.”
To uključuje “kraj gigantskih tvornica, ogromnih ureda, možda i urabnih kompleksa.”
Takva bi postindustrijska civilizacija bila primarno agrarna, naglašavajući lokalnu proizvodnju i samodostatnost. U ovom trenutku mnogi neće biti privučeni takvim stilom života. “U najboljem slučaju ono čega se možemo nadati,” primjećuje Alan Durning iz Worldwatch Instituta, “je postepeno širenje kruga onih koji će dobrovaljno prakticirati jednostavnost.”
Međunarodno društvo za svjesnost Krišne je lider u tom procesu. U posljednjih četrdeset godina društvo je osnovalo više od stotinu agrarnih zajednica širom svijeta. Pojedini članovi pokreta osnovali su svojim vlastitim sredstvima još niz drugih privatnih manjih zajednica. Te zajednice nisu samo mjesta na kojima se proizvode usjevi i uzgaja stoka.
One su zajednice u punom smislu riječi jer tu postoji i cijeli niz popratnih sadržaja, tradicionalnih tehnika i vještina. To su također i centri duhovne kulture koji pružaju zadovoljstvo ne vezano za materiju, koje je neophodno u rješavanju krize zagađivanja okoliša a koja je samo odraz jedne puno dublje krize, krize duha.
U današnje vrijeme ljudi su navikli na komfor industrijskog društva, bez jasne spoznaje da je cijena kojom se ta udobnost mora platiti previsoka (nerazborito iskorištavanje prirodnih resursa, zagađivanje okoliša, civilizacijske bolesti, nasilje nad životinjama, osiromašenje duha, kriminal, ratovi itd.). Sve više i više ljudi postaje svjesno dalekosežnih posljedica takvog načina života. Prirodni stil života, smanjenje upotrebe strojeva i teške mehanizacije, smanjenje potrošačkog mentaliteta i prije svega razvijanje vlastite svjesnosti Boga, bili bi prvi koraci potrebni za nadilaženje ovih problema. Krišnini bhakte stavljaju naglasak na te točke. Na svojim farmama pokušavaju učiniti prve konkretne korake ka samodostatnosti kroz biološki uzgoj hrane, rad s volovima, kao i razvijanje proizvodnje vlastitog sjemenja i upotrebe stajnjaka za gnojenje itd. Pri tome je temeljno shvaćanje to da sve pripada Bogu i da čovjek nema pravo zloupotrebljavati prirodu. Zato na svakoj farmi postoji hramska prostorija, gdje plodovi rada bivaju prvo ponuđeni Bogu, Gospodinu Krišni. Na taj način je moguće voditi prirodan i uzvišen život u skladu s Božjim zakonima.
