Opčinjenost seksom – bolest modernoga doba

Nj.s. Bhakti Vikasa Swami

Seks je neodoljiva opsjednutost modernoga društva. Spolni je promiskuitet toliko nemilosrdno naglašen da se svakoga koga to previše ne zanima uglavnom smatra čudakom. Društveni pritisak navodi ljude da pokušaju održati mladenačku požudu čak i nakon što se velika putenost mladosti stišala. Na taj način milijuni ljudi čitav svoj život ostaju osjećajno nezreli. To je bolestan svijet. 

Nesvjesni svog odnosa s Krišnom i nesigurni u svoj položaj u svijetu koji se naglo mijenja i nema čvrstih vrijednosti, ljudi očajnički žele identitet – sliku sebe s kojom će se dobro osjećati i koju će drugi poštivati. U školama, medijima, i usmenom predajom, vrti se priča: vaš identitet leži u seksu. Moć medija da oblikuje ljudske stavove i ponašanje, žalosna je, ali dokazana činjenica. Čak i kada um prosječne osobe ne bi bio uvijek zaokupljen mislima o seksu, mediji bi se potrudili da bude. 

Reklamna industrije posebno neumorno izbacuje beskrajne slike odjevenih ili neodjevenih žena – u magazinima, na pločama za oglašavanje, na televiziji – uvijek i posvuda. Unatoč tome što grubo iskorištavaju ženska tijela i najniže pobude muškaraca, samo da bi neke već bogate ljude još više obogatili, njihove se djelatnosti nastavljaju i to većinom bez osporavanja. Obična javnost upija njihovu propagandu i ostaje zauvijek uronjena u požudu, bez znanja o potrebi odolijevanja. Na taj način oglasi nabijeni seksualnim prizvukom mame na to spremnu lakovjernu publiku da bez razmišljanja kupi sve, od četki za pranje leđa do konjaka. Potrošačko se društvo nastavlja, a njegovi članovi zauvijek ostaju u umjetnom stanju seksualnog poticanja. 

Međutim, stalno nadraživanje osjetila sve više i više otupljuje duh. Tako ljudi, usprkos svim providnim obećanjima, bivaju prevareni o tome što je prava sreća. U mladosti, kada se čini da osjetila posjeduju neograničenu moć prizivanja euforičnih užitaka, sreća kroz osjetilno uživanje ne izgleda samo kao jasna mogućnost, već i kao sam smisao života. Ali zadovoljstva mladosti, kao što pjesnici jadikuju, nisu ništa drugo do prolazne ludorije. Mogućnost tijela da uživa slična je spužvi koja je natopljena vodom. Na početku, ako ju samo malo dotaknete, voda naglo potekne. Međutim, što ju više stišćete, postepeno postaje teško iscijediti čak i nekoliko kapljica vode. 

Slično tome, pokušaji seksualnog uživanjasve više i više donose prazninu i nezadovoljstvo. Ipak, većina ljudi ne uspijeva prepoznati granice spolnog uživanja. Zbog svog pogrešno usmjerenog obrazovanja, misle da nedostatak zadovoljstva u seksu znači da je nešto krivo u njihovom pristupu prema njemu. Mogu završiti na ležaju ispred psihijatra ili ćitanju neke od stotinu knjiga o ″poboljšanju″ spolnog života (Yoga za seks, Tao za seks, Seksualni vodič za moderne žene, Liječnikove tajne za seks, Dijeta za bolji seks, itd.). Međutim, što više tapkaju u potrazi za zadovoljstvom, ono im sigurnije izmiče. Dok žestoko pokušavaju prisiliti svoja tijela da im pruže sreću koja je njihovo urođeno pravo, mogu se okrenuti čestom samozadovoljavanju, povećanom promiskuitetu, pornografiji, raznim vrstama perverzija i naposlijetku nasilju. 

Prava civilizacija poučava svoje članove da pročiste svoje spolne želje zbog viših, duhovnih ciljeva. Moderna civilizacija iskorištava ljudske spolne žudnje, zarađuje na račun njih, i milijune ljudi šalje u pakao. 

Vaišnavama je žao kada sve ovo vide. Kada bi ljudi barem mogli shvatiti jednostavnu činjenicu, svi smo mi vječni sluge Krišne. Naša je spolna želja samo iskrivljeni odraz najdublje čežnje našeg srca da volimo Krišnu. Kad bismo samo to znali, svi bismo mogli biti sretni. Ali u tami modernoga doba jako je teško bilo koga uvjeriti da uopće ima bilo što loše u seksu. Članovi pokreta za svjesnost Krišne imaju tešku odgovornost da na neki način daju ovo pravo znanje ljudima u svijetu. Srila Prabhupada je rekao: ″Pokret za svjesnost Krišne bit će zabilježen u povijesti kao pokret koji je spasio čovječanstvo u njegovom najmračnijem trenutku.″