Nitko ne može izumiti dharmu

Nj.s. Bhakti Vikasa Swami

Predavanje u Avadiju, Chennai, 11.05.2003., Bhagavatam, 6. pjevanje, 3. poglavlje, 19. stih.

dharmam tu saksad bhagavat pranitam
na vai vidur rsayo napi devah
na siddha mukhya asura manusyah
kuto nu vidyadhara caranadayah

Glavna poanta u ovom stihu je da nitko ne može izumiti dharmu. Nju može dati samo Vrhovna Božanska Osoba. On, Narayana, transcendentalan je i param dharma znači služiti Njega.

sa vai pumsam paro dharmo yato bhaktir adhoksaje:
ahaithuky apratihata yayatma suprasidati.

Ovaj stih spominje služenje  Svevišnjeg Gospodina koji je adhoksaja, izvan dosega shvaćanja materijalnih osjetila.

athah sri Krishna namadi na bhaved grahyam indriyaih
sevonmukhe hi jihvadau svayam eva sphuratyadah

Neduhovna osjetila ne mogu razumjeti ime, oblik, odlike niti zabave Krsne. No ako Ga osoba transcendentalno služi, On će biti zadovljan i razotkriti se takvom bhakti. Dakle, čitava je vedska književnost zapravo namijenjena razumijevanju Krsne. Prabhupada navodi: “Vedais ca sarvair aham eva vedyah”.  No, opet, vedesu durlabham; teško je otkriti Krsnu u Vedama jer je većina Veda koje postoje u ljudskom društvu orijentirana na ljudsko društvo – što znači da su materijalno zagađene. Zapravo, sve Vede vode ka Krsni. Sve Vede opisuju samo Krsnu.
 
vede ramayane caiva purane bharate tatha
adav anthe ca madye ca hari sarvat tribhuyate

  U svim Vedama, na početku, u sredini i na kraju, jedina je tema: slavljenje Harija. Međutim, osobama koje imaju materijalnu svjesnost ne čini se da je tako. Obožavaj Indru! Obožavaj Agnija! Obožavaj Arunu! Izjave Veda doista jesu takve. No osoba treba razumjeti tko je Indra – drugo ime za Visnua. Namjerno je predstavljeno na način koji će privlačiti budale. Vede su za budale. Ali za budalaste ljude koji su malo uzdignuti iznad životinjske razine. Stoga su voljni slijediti načela dharme. Bez dharme je ljudsko biće životinja.

ahara nidra bhaya maitunam ca
samanyam etat pushubhir naranam
dharmo hi tesam adhiko viseso
dharmena hinah pashubhih samanah
 
I životinje i ljudi jedu, spavaju, pare se i brane. Posebna povlastica ljudskog života je mogućnost slijeđenja dharme. Stoga je ljudski život bez dharme životinjski život u ljudskom obliku. Dakle, pravila i propisi vedske književnosti namijenjeni su postupnom vođenju ljudi prema pravoj dharmi – transcendentalnom položaju služenja Krsne. Stoga se ono što se naziva dharmom ne može definirati samo kao moralna načela. Ponekad ljudi žele izjednačiti dharmu s moralnošću. Treba činiti dobra djela. Ona je više od obične moralnosti. Humanisti zastupaju moralnost. Humanist je određeni tip ateista. Oni vjeruju u slavu i dostojanstvo ljudske rase. Religiju smatraju  medvjeđom uslugom ljudskom društvu. Misle da je moralna dužnost svakog ljudskog bića ponašati se na način koji pridonosi oplemenjivanju čitavog ljudskog društva.  Dakle, trebali bismo biti dobri, pravilno se ponašati. To je naša dužnost ljudskih bića – tvrde oni. Trebamo biti moralni. Naravno, kada kažu dužnost, postavlja se pitanje koji je temelj te dužnosti? Ako je to načelo očito samo po sebi, kako je ono nastalo? Kao i obično, različite vrste ateističkih ideja  nemaju nikakve dubine kod iskrenih ljudi.  Navodim ovo samo da bih pokazao kako moralnost nije nužno povezana s religijom. Dakle, dharma se nalazi iznad obične moralnosti. Moralnost sama po sebi ne čini dharmu. Ponekad određene vrste ateista...

Zapravo, oni su ateisti. Ali kažu da je religija dobra jer čini ljude moralnima. Postoji druga vrsta religije u kojoj vjeruju u Boga, ali misle da se religija prosuđuje samo po moralnim načelima.  Oni kažu:  “Naš je Isus bio dobar, vaš Krsna nije bio dobar.” Ili kažu: “Naš je Rama dobar, ali vaš Krsna nije dobar.” No, zapravo, Krsna je otjelovljenje svih moralnih načela. Što je moralnost treba shvatiti iz Božje perspektive, a ne iz naše.  Oni će reći da je Krsna  ubijao toliko puno ljudi. Iako je i Biblija puna ubijanja. Bog je, jer je bio naklonjen Židovima, dopustio da se ubiju sva prvorođena djeca u Egiptu, pa čak i krave. Može se činiti da Krsna nije jako dobar. Uvijek ubija toliko puno ljudi. Postoji toliko mnogo imena za Krsnu koja su povezana s Njegovim ubijanjem demona. Murari, Muravit, agavith chanurari kamsari.  Postoji jedno ime-Daityari-neprijatelj potomaka Diti, no On nije nužno protiv njih. Prahlad je također daitya. Prahaladas casya daityanam.  Krsna kaže da Njega među Daityama predstavlja Prahlad. To se, dakle, ne čini jako dobrim. Ali je dobro jer je sve što Krsna učini, dobro! Sretni demoni – ubio ih je Krsna. Svakoga u ovom materijalnom svijetu ubije Krsna. Ako umreš od raka, srčanog udara ili samo zbog starosti, koji god bio uzrok, na koncu je to učinio Krsna. No krajnji uzrok nije Krsna, već naš nitkovluk. Krajnji uzrok svega jest Krsna. U slučaju naše patnje u ovom materijalnom svijetu…Krsna je kao instrument…U sankhya filozofiji analiziraju različite vrste uzroka. Baš kao što možete pitati koji je uzrok ove glinene posude? Mogli bismo reći glina; načinjena je od gline. A što s lončarem? Glina ne pravi posudu sama od sebe. Dakle, postoje različite vrste uzroka. Istina je da je posuda načinjena od gline te da bez nje ne može biti posude. To je, dakle, uzrok kao sastojak, ali postoji  uzrok instrumenta-lončar. Također bi se moglo reći da je uzrok i lončareva obitelj jer on  radi da bi izdržavao svoju obitelj. Potom bi se opet moglo reći da su to obitelji drugih ljudi jer je njima potrebna posuda za vodu.

 U svakom slučaju, uzrok naše patnje u ovom materijalnom svijetu je naš vlastiti nitkovluk. To bi se moglo analizirati na različite načine i nedvojbeno je i Krsna upleten. Niti vlat trave se ne pokreće bez Njegova odobrenja. Međutim, Krsna nas ne sili da patimo u materijalnom svijetu. Dakle, naš je vlastiti nedostatak dharme to što smo izabrali doći u ovaj materijalni svijet. Proces dharme je oživljavanje naše izvorne svjesnosti. Obična, svjetovna dharma služi našem uzdizanju na razinu stvarne dharme koja je transcendentalna. Dakle, ljudska bića trebaju slijediti načela dharme bez kojih su životinje. Ali to je više od same moralnosti. Obična moralnost će nas zadržati u materijalnom svijetu. Možete postati jako moralan pas ili mačka. Zapravo, psi i mačke nemaju moralnost. Moralnost bez svjesnosti Krsne samo uzrokuje da se iznova i iznova rađamo. Nitko ne može pravilno utvrditi što je moralnost bez razumijevanja  sastra. Dharma uključuje moralnost, ali nas vodi dalje.

Baš kao što je u zapadnim zemljama, posebno u Americi, u tijeku rasprava oko vlasništva ili pobačaja. Jako je tužno da u Indiji nema rasprava. Jednostavno postoje mnogo tisuća, a možda i lakha klinika za pobačaje – što je još jedna glupost. U toj glupoj zemlji djevojke se ne bi trebale udati prije osamnaeste. Dakle, brak prije osamnaeste je pogrešan, ali pobačaj prije osamnaeste je normalan. Ne možeš se udati ako imaš djecu. To znači da više nisi kanya. One nisu kanye, već  majke ubojice. Jako smiješna situacija! Drugi nitkov je takozvani Mahatma Gandhi koji propovijeda nenasilje. Ali on je dopustio muslimanima ubijanje krava. Pitali su ga: “Sada, kad smo nezavisni, ne bismo trebali ubijati krave. To je bilo dopušteno samo tisuću  godina jer su nama gospodarili mlecche.” Ali, kralj ahimse je rekao: “Ne! Trebate dozvoliti muslimanima da slijede svoju vlastitu dharmu.” Indija je vjerojatno na prvom mjestu po ubijanju životinja ili barem po izvozu govedine. To je sramota za Indiju. Bilo bi  bolje da su ostali pod Britanijom. Britanci su na mnogo načina htjeli zadržati hinduske običaje, nisu se željeli miješati u njih. Ali hindusi su ih pokvarili više nego Britanci… Britanci se ne bi usudili učiniti tako nešto.

Takozvana indijska pobuna nastala je zbog toga što je izbio rat i što su koristili goveđu mast na mecima koje moraš vući zubima. I muslimani su ubijali krave na hinduskom području i tako izazvali nerede. Ali danas i sami hindusi jedu govedinu. Tko može zamisliti takvu strašnu situaciju? Jedi meso! Postani snažan! Oni su jeli ovčetinu, ali govedina je jeftinija. Zašto je onda ne kupiti i uštedjeti novac? Bilo kako bilo, namjeravao sam govoriti o pobačaju. Dakle, u Americi raspravljaju je li pobačaj u redu ili ne. Neki se ljudi tome jako protive. Ali postoji određena grupa koja kaže: “Ne! Žene trebaju imati pravo na odabir.” Mi razumijemo  sastre koje tvrde da je pobačaj veoma grješan, ali oni nemaju utvrđen standard morala. Stoga misle da je jako dobro dopustiti ženama odlučivanje o vlastitom tijelu. Zašto bismo im uskraćivali to pravo? Što kažete na to? Oni to kažu zato što ne posjeduju znanje o višim zakonima. Ali postoje određeni zakoni svemira koji se nazivaju  zakonima karme. Što je pravo, a što krivo. To je objasnio Bhagavan u sastrama, dharmams tu sakshad bhagavat pranitham.  Prema sastrama pogrešno je ubiti dijete u maternici. Pogrešno je jer ste  se prema zakonima prirode upustili u djelatnost koja uzrokuje oblikovanje djeteta  u maternici. Učinili ste nešto što je zapravo pozivanje živog bića da uzme utočište u maternici. Stoga je sada vaša dužnost zaštiti dijete. To je još jedan  razlog za postojanje toliko puno dharmi za grhasthe i obiteljski život. Grhastha život je usredotočen na određenu osobitost koja ne postoji u ostala tri asrama-tjelesno sjedinjavaje muškarca i žene. Ono uzrokuje rođenje.

Dužnost je muškarca i žene štititi  dijete, održavati ga, učiti ga. To je jedan od razloga zašto se ne dopušta razvod.  Jedini tradicionalni jezik u Indiji u kojem postoji riječ razvod je urdu, ali se ne temelji na hinduističkoj, već muslimanskoj kulturi. Onima koji rode, nije dozvoljeno napuštanje svoje odgovornosti. Dakle, što je moralnost, što je pravo, a što krivo, dano je u sastrama. Ako ne tražimo u sastrama, tada izmislimo moralnost koja se temelji na zadovoljavanju osjetila. Baš kao što su u kršćanstvu rekli…U Bibliji je rečeno da je Bog dao čovjeku vlast na životinjama. Vladanje znači pravo vladanja nad njima. Oni su to protumačili: “Trebamo ih ubiti i pojesti.” To je tumačenje zasnovano na želji za grubim, osobnim zadovoljavanjem osjetila. Ako je čovjeku dana vlast nad životinjama, to znači da ih treba štititi i brinuti o njima. Ali zbog našeg izopačenog mentaliteta mislimo: “O! Trebamo ih ubiti i pojesti!” Par odlazi i kaže:

“Evo našeg djeteta, molimo vas, pripazite na njega.” Daju ga svojim susjedima da se brinu za njega. Kad se vrate, pitaju gdje je dijete. Aaaaauuuu! (Pojeli su ga) (smijeh) Trebali su paziti na njega, ali kako je tako mlad, ima mekano meso te nisu imali dovoljno novaca za kupovinu ovčetine ili govedine, pojeli su ga. Taj primjer možda zvuči jako grubo. To i jest. Dao ga je Prabhupada. Brinuti o nekome ne znači ubiti ga. Dakle, bez razumijevanja dharme ne možemo biti niti moralni. Dharma je iznad obične moralnosti. No bez nje osoba ionako ne može biti moralna jer će biti samo na manoratham, na kočiji uma. Bez dharme osoba ne može posjedovati čak ni osnovnu moralnost jer će se tada nalaziti na razini uma. No dharma nas vodi iznad obične moralnosti i postupno nas dovodi na transcendentalni položaj. Ponovno možemo dati primjer grhastha asrama. On ne služi samo vođenju običnog, moralnog života.

Svako seksualno sjedinjenje izvan braka je nemoralno. Unutar braka  je moralno prihvatljivo. Ali svrha braka je usmjeravanje ljudskog bića kako bi bilo više od samo moralnog.

dharmaviruddho bhutesu kamo ’smi bharatarsabha

Muž i žena bi se trebali sjediniti sa svrhom stvaranja dobre djece. Dobra djeca posebice označava one koji će slijediti načela dharme i biti dobri bhakte. U suprotnom, ako sin ne slijedi dharmu...Canakya Pandita je takvog putru usporedio s mutrom. Oboje izlaze iz istog otvora. No putra, koji nije  sljedbenik vedske književnosti niti bhakta jednostavno je... Sjemenu bi bilo bolje da je bilo voda. Ovo su veoma oštre izjave sastra. Zašto govorimo te stvari pred ženama? Pa, zapravo, sastre ne bi trebalo govoriti ženama (smijeh). Neke stvari mogu izgledati jako grube, ali stvar je u tome da bi tim stvarima trebalo podučavati brahmacarije koji, nakon što se ožene, poučavaju svoje žene– možda ne tako slikovitim riječima. U svakom slučaju, poanta je u tome da je dharma više od moralnosti. Ako ne dobijemo znanje od Bhagavana koje je dano u sastrama–koje jest sastra– ne možemo shvatiti što je pravilno, a što pogrešno. Ono što se nama čini pravilnim, može biti pogrešno, i obrnuto. Baš kao što je Arjuna mislio: “Ne bih se trebao boriti, nemoralno je boriti se.” Ali Krsna mu je rekao: “Ne! Za tebe je u ovoj situaciji nemoralno ne boriti se.” Stoga može biti teško za svaku osobu u svakoj situaciji ustanoviti što je točno dharma, a što nije. Dharma nije moral ili etika. Postoje različite dharme. Ono što može biti dharma za jednu osobu u jednoj situaciji, može biti adharma za nekog drugog. Na primjer, za muškarca je dharmički prići supruzi radi stvaranja djece.  No za nekog drugog prići toj istoj ženi s istom svrhom, je adharma.  Iako nekad to može biti dharma. Baš kao što je Vyasadeva bio poslan oploditi Ambu, Ambaliku i Ambiku. U tom je slučaju to dharmički. To se zove devarena sutothpati, ali je zabranjeno u kali-yugi. Čak i za istu osobu ono što može biti dharmičko u jednoj situaciji, a u drugoj adharmički.

Za muškarca je dharmički prići ženi u određenim danima mjeseca, ali u ostalim je danima adharmički. Prema menstrualnom ciklusu, toliko dana prije i toliko dana poslije. Postoje razni razlozi za to. U svemiru postoji mnogo grubih i suptilnih utjecaja. Dakle, kala nirnaya, razmatranje vremena je veoma važno u vedskoj kulturi. Za sve važne djelatnosti treba astrološki izračunati najbolje vrijeme. Određeni dani su dharmički za prilazak ženi, a drugi nisu.  Možete točno naći pravo vrijeme pogodno za stvaranje sutotpatija, dobrog sina. Svi ti podaci-vrijeme, mjesto, situacija, osobe koje su uključene – sve to treba uzeti u obzir pri razmatranju je li neka djelatnost dharmička ili adharmička. Dakle, to nije lako razumjeti. Zbog toga su u društvu potrebni brahmane koji mogu pružiti vodstvo i reći što je najbolje učiniti u nekoj situaciji. Budući da je to tako složeno, a i brahmane se nalaze na različitim razinama razumijevanja, čak i oni mogu dati različite savjete.

U Chaitanya Charitamrti ispričana je priča o velikom bhakti po imenu Sabudhi Roy. On je bio veliki zemljoposjednik. Tamo se nalazio i jedan muslimanski dječak koji nije imao roditelje i koji mu je bio podređen – jedan od mnogo ljudi koji su radili za njega. On ga je nadgledao kao da mu je sin. Jednom je taj dječak učinio nešto jako loše te ga je izbičevao. Kasnije je dječak došao do položaja ministra muslimanskog kralja Bengala. Ubio ga je i potom sam postao Nawab. Dakle, postao je kralj Bengala. Jednom je njegova žena primjetila da na leđima ima ožiljke. Možda neka od njegovih žena, možda ih je imao puno (smijeh). Upitala ga je: “Što je ovo?” Oklijevao je reći, no ona je bila uporna. Stoga joj je rekao: “Vidiš, kada sam bio dječak, učinio sam nešto loše i Sabudhi Roy me je istukao. Otuda mi taj  ožiljak.” Ona je rekla: “Onda bi ga trebao ubiti.” Odgovorio je: “Ne mogu to učiniti. On me je podigao baš poput oca. Bio sam kažnjen, zaslužio sam kaznu. Ja sam nitkov.” No ona je inzistirala te je na kraju našao neko kompromisno rješenje. Odlučio je politi  ga s malo vode iz posude za vodu.

Možete pomisliti kako to ne zvuči tako strašno loše. Ali u to je doba u hinduskom društvu bila rasprostranjena jedna jako budalasta ideja – ako se hindus poprska s malo vode iz posude za vodu nekog muslimana, postat će muslimanom. To se smatralo veoma lošom stvari. Tada biste morali napustiti svoj stalež, obitelj, položaj-sve bi bilo uništeno. I on je to učinio. Nawab je to učinio. Poprskao je vodom Sabudhi Roya. Sabudhi Roy je mislio: “Što sada učiniti?  Odbacit će me iz društva hindusa. Ne mogu ostati sa svojom obitelji, na svom imanju, ništa.” Stoga je pitao različite bhattacharye za savjet. Bhattacarya označava ljude koji nakon promišljanja dolaze s rješenjem problema. Netko može otići do bhattacharye i reći: “Ubio sam pauka, što da učinim?” “Moraš raditi chandrayana vrathu mjesec dana. Moraš uzimati samo toliko zalogaja,   koliko je u skladu s tithijem.” I tako dalje...Na primjer: “ Na amavasyu nećeš uzeti ništa, na dvatiyu možeš uzeti dva, a na tritiyu tri zalogaja.” Za ubijanje pauka slijedi veoma oštra kazna, a potom će netko drugi doći i reći: “O! I tvoj je sin ubio pauka!” “Stvarno? Pogledajmo još jednom u knjigu.” “O! Saznao sam da zapravo ne moraš napraviti chandrayana vrathu, napravi samo nešto jednostavno i to će biti izbrisano.” U svakom slučaju, Sabudhi Roy je prišao bhattacaryama i pitao kako se osloboditi od kalanke, kontaminacije. Neki su rekli: “Pa to nije tako važna stvar, možeš nešto učiniti.” Ali većina mu je preporučila  jedini način  oslobođenja-pijenje vrućeg, uzavrelog gheeja. Ako popijete toliko uzavrelog ghija, to će vas, naravno, ubiti. “To je jako dobro. Tada ćeš se opet u sljedećem životu roditi kao hindus.” Pomislio je: “O! Što učiniti? Oni govore različite stvari. Pitat ću Caitanyu Mahaprabhua.” Sri Caitanya Mahaprabhu mu je rekao: “Polio te musliman iz svoje posude za vodu, ti si jako sretan. To je dobar izgovor. Sada možeš napustiti svoj dom, obitelj i otići živjeti u Vrndavan.” To je i učinio. Nije znao što učiniti. Stoga je pitao Boga. Dakle, ako želimo dobiti pravo vodstvo, nije dovoljno samo otići kod nekog astrologa, pa čak niti do nekoga tko poznaje sastre. Morate otići guruu koji je jednako dobar kao Bog. To znači da on poznaje smisao sastra i zna kako poučiti. Drugim riječima, on treba biti bhakta. Inače ćete završiti prihvaćajući savjete od ljudi koji poznaju sastre, ali koji ne znaju njihov smisao. I završit ćete tako da ćete ostati u materijalnom svijetu. Dakle, treba slijediti načela dharme, ali s razumijevanjem da prava dharma znači zadovoljiti Krsnu.

U Bhakti rasamrta sinduu postoji jedan stih, da vidimo mogu li ga naći, ne mogu..(gleda u zbirku Srila Prabhupadovih odabranih stihova) Nalazi se tu za ljude koji nemaju pameti, ljude poput mene...O, nisu ga naveli. U svakom slučaju, u Bhakti rasamrta sindhuu postoji stih koji kaže da bhakte slijede pravila sastra i pravila morala koliko su ona povoljna za njegovanje svjesnosti Krsne. Za bhakte su pravila dharme podređena principu predaje Krsni. Anukulyasya sankalpa prathikulyasya varjanam. Ta dva načela određuju ponašanje bhakte. Osoba se treba ponašati na način koji je povoljan za njegovanje svjesnosti Krsne i odbaciti sve stvari koje nisu povoljne.

stri-sudra-dvijabandhunam
trayi na sruti-gocara
karma-sreyasi mudhanam
sreya evam bhaved iha
iti bharatam akhyanam
krpaya munina katam

Vyasadeva je sastavio Mahabharatu za osobe bez pameti u kali-yugi, i Purane, među kojima je Srimad Bhagavatam koji nije samo još jedna Purana u vlastitoj kategoriji. On se ne razlikuje od Božanske Osobe. Dakle, to može svatko slušati. On nas izravno dovodi u vezu s Krsnom koji je param dharma, koji nadilazi sva tjelesna razlikovanja. No, ponovno, kako nas Srimad Bhagavatam savjetuje... Dobro je imati ovu knjižicu (to govori dok gleda u Zbirku stihova) jer nemam pameti i zaboravljam sve stihove. Trebamo nastaviti slijediti običnu dharmu sve dok se u potpunosti ne nađemo na transcendentalnoj razini jer inače – ne mogu ga naći ovdje, ni on nije tu. Ovdje nema nekoliko važnih stihova. U svakom slučaju, taj se stih nalazi u Bhagavatamu, pokušavam ga se sjetiti, ali budući da nemam pameti, ne mogu. On kaže da osoba, sve dok se potpuno ne oslobodi materijalnih želja, treba i dalje slijediti vedska uputstva varnasrame.

Ima li kakvih pitanja?

Pitanje: Maharaja! On pita je li to što smo doši u svjesnost Krsne zbog bhakti ili je posljedica  karme, nečega što oživljavamo unutar nas?

Karma nas ne može dovesti do bhakti.  Karma stvara karma phal.  Bhaktya sanjataya bhaktya, bhaktis tu bhagavad bhaktas sangena parijayate. Bhakti dolazi od bhakti.  Posebno od društva bhakta. Rečeno je:

krsna-bhakti-rasa-bhavita matih
kriyatam yadi kuto ’pi labhyate
tatra laulyam api mulyam ekalam
janma-koti-sukrtair na labhyate

Svjesnost Krsne se veoma rijetko dostiže. Ne može se dostići čak ni u mnogo života vršenja pobožnih djela. Cijena da se dobije Krsna bhakti – točna riječ je mulya - gorljiva želja. Međutim, vedska su uputstva tako dobra da vršenje punya karme pruža osobi, čak i da to ne zna, priliku da vrši bhakti, unmuhi sukriti ili djela koja pridonose, izravno ili neizravno, razvijanju bhakti. Na primjer, u sastrama se preporuča da za punyu, pomoću koje ćete moći uživati na rajskim planetama, trebate saditi drveće uz puteve kako bi putnicima pružalo hlad. Netko to može raditi s idejom da će radeći punyu otići na rajske planete. To nema nikakve veze s bhakti. On to može učiniti, umrijeti i otići na rajske planete. Naravno, da biste otišli na rajske planete, trebate učiniti puno više od sađenja nekoliko stabala. No to je jedna od stvari koju treba napraviti. Osoba  se  nalazi na rajskim planetama, pije soma rasu, pleše s apsarama. Tada čisti bhakta hoda tim putem i potraži hlad pod stablima. I tako mu, čak i da to ne zna, rastu bodovi, mogli bismo tako reći, koji ga vode prema bhakti. Zato bhakte trebaju putovati po svijetu- da bi pružili ljudima priliku dolaska u doticaj s njima jer se tako mogu pročistiti čak i bez njihova znanja.

Pitanje:U purusarthri kažu dharma, artha, kama i moksha.  Koju vrstu mokse oni dostižu, Maharaja?

Koju vrstu mokse? Pa, postoji 5 vrsti mokse. Sayujya, salokya, sarupya, sarsti and samipya. Pet vrsta. Bhakte, kao npr. u Ramanuja sampradayi, Madhva sampradayi, slijede dužnosti varnasrame s ciljem dostizanja muktija na Vaikunthi. To se naziva daivi varnasramom, slijeđenjem načela varnasrame s ciljem dostizanja Visnua – Visnupad  Paramapadam.  Asuri varnashrama teži mokshi koja nema veze s Božanskom Osobom. Asuri varnashrama jednostavno znači kastinski sistem u kojem ne postoji čak ni prava ideja mokse. Samo živi u ovom svijetu i iskorištavaj druge. Sustav varnasrame je osmišljen tako da obuzda tu sklonost ka iskorištavanju. Ali Caitanya Mahaprabhu je naučavao da je Krsna prema - param purusarthra.  Ona je iznad dharme, arthe, kame i mokse. Jara aga chuna…Rekao je: “U usporedbi s Krsna premom, dharma, artha, kama i moksha nisu ništa značajnije od vlati trave.“ Toliko je uzvišena. Možete zamisliti zašto govorimo o dharmi umjesto o Krsna premi? Zato što Krsna prema ne znači samo jedan skok do cilja. Većina ljudi ima poteškoća čak i u slijeđenju osnovnih načela morala. Dharma je iznad moralnosti.