Ludilo neovisnosti

Srila Prabhupada

 

Razgovor između Njegove Božanske Milosti A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade i nekolicine njegovih učenika. Ovaj se događaj zbio u Los Angelesu, ujutro 13. prosinca 1973, tijekom šetnje tihooceanskom obalom.

 

Šrila Prabhupada: U Bhagavad-giti Gospodin Krišna jasno kaže: bhoktaram yajna-tapasam sarva-loka-mahesvaram/ suhrdam sarva-bhutanam jnatva mam santim rcchati. “Ako biste svi vi ljudi željeli privesti kraju ovo kaotično stanje, prihvatite da sam Ja uživatelj i vlasnik cijelog svijeta te da sam Ja vaš pravi prijatelj. Bavite se svim poslovima radi Mene. Primajte svoje plaće i budite sretni, pa stanje neće biti kaotično.”

No umjesto toga, stanje je takvo da svatko razmišlja: “Ja sam vlasnik” i, koliko god je to moguće, svatko gomila novac i druge vrijednosti, dok pušta da drugi umiru od gladi. Neki čak ni ne primaju zarađenu plaću, kvotu osnovnih potreba kojom ih je Gospodin opskrbio. Oni koji su slabi ne mogu krasti. Kradu snažniji.

Sad dolazi do borbi čak i oko svakodnevnih poslova. Uzmimo kao primjer ovo kaotično stanje glede benzina. Arapi misle: “Mi smo vlasnici ovog benzina. Zašto bismo ga Amerikancima dali po razumnoj cijeni?” Sve što nam je potrebno za život već postoji, no stanje je kaotično, samo iz tog razloga što ljudi ne prihvaćaju da je vlasnik Bog. To je manjkavost.

Kako mogu vaši vođe dopustiti slobodu u pogledu ovakvog mentaliteta kradljivaca? Recite im: “Ako date slobodu ovakvom mentalitetu kradljivaca, sigurno vas čeka kazna.”

Na primjer, ako nekome dopustite krađu—“Da, čini što god te volja; možeš nastaviti s krađom.”—znači da je sljedeći stupanj kazna. Privest će vas, suditi vam i baciti vas u zatvor. To se događa.

 

Učenik: Ali, Šrila Prabhupada, ljudi će zamjeriti: “Zapravo, mi smo vlasnici ovog svijeta. Naravno, naše je vlasništvo relativno.”

Šrila Prabhupada: Da, relativno je. “Relativno” znači da vi niste vlasnici. Vi ste sluge. Svojim služenjem morate zadovoljiti stvarnog vlasnika, dobiti svoju finu plaću i biti sretni. To se nalazi u Isopanisadi. Tena tyaktena bhunjitha. Trebate prihvatiti ono što vam Bog da i biti sretni. Ne pokušavajte si prisvajati tuđe. Od vlasnika primite svoj prihod ili svoju nagradu, te budite sretni. To je rečeno u Isopanisadi. Isavasyam idam sarvam. Sve je Božje vlasništvo; uzmite jednostavno svoj dio. Na to imate pravo.

To je kao kod oca i njegovih sinova. Recimo da postoji desetorica sinova. Svatko ima pravo na udio u očevu vlasništvu, no onako kako im ga otac dodijeli. A ne da ja uzmem svo vlasništvo i pustim da mi braća umru od gladi. To nije dozvoljeno. To je kriminal.

Svaka duša koja je došla ovdje, u materijalni svijet, namjerava steći najveću dobit, ne razmatrajući dobit za druge. Drugi mogu otići u pakao. “Drugi, neka oni odu u klaonice. Ja moram udovoljiti svom jeziku.” To je materijalni svijet.

“Nemojte,” savjetujemo ove pale duše. “Zašto koljete druga živa bića?”
“Ne marim. Želim ih pojesti. To je sve.”

Stoga upozoravamo: “Za to ćete morati platiti. Ne možete druge dovoditi u poteškoće, jer je Bog jednako milostiv prema svakome. Naravno, vi ne marite za Boga. Zato hirovito djelujete kako vam se svidi. No dovodeći duge u nevolju, dovodite u nevolju sebe.” Takvo je stanje.

Harav abhaktasya kuto mahad-gunah. Bez svjesnosti o Bogu, nitko uistinu nema dobrih odlika. Svatko je proklet, osuđen. Manorathena-sati dhavato bahih. Pukom metalnom spekulacijom osoba će samo produljiti svoje materijalno postojanje. To je sve.

A ovo produljivanje materijalnog postojanja donosi probleme. Materijalno postojanje znači upravo to. Na primjer, prihvaćanje psećeg tijela znači uranjanje u dubine oceana materijalnog postojanja. To je standard patnje. No pas to ne zna. Pod iluzijom razmišlja: “Jako sam sretan.” Slično tome, svatko razmišlja: “Jako sam sretan”, no svatko je osuđen u svom stanju.

Uzmite svinju. Ona jede izmet, živi na prljavom mjestu. No deblja se, jer misli da je jako sretna. To se zove iluzija. Vi razmišljate: “O, koje gadno stanje. Ova životinja jede izmet i živi na prljavom mjestu.” No ona misli da je jako sretna. Kad ne bi tako mislila, ne bi mogla živjeti u takvim uvjetima. Ponovo, to se zove iluzija. Ona ne zna koji je stvaran, visoki standard sreće.

 

Učenik: Najviši standard sreće, Šrila Prabhupada, jest jednostavno imati tvoje društvo.
Šrila Prabhupada: Natrag kući, natrag Bogu. To je sve. To je najviši standard sreće. Pokušavamo svakoga povesti na to mjesto. Yad gatva na nivartante tad dhama paramam mama. Jednom se vrativši u Krišnino vrhovno prebivalište, nikad se ne vraćamo u ovaj bijedan materijalni svijet.

(Rasprava se sad nastavlja u automobilu prema ISKCON-ovom centru u Los Angelesu.)
Takozvani znanstvenici prihvaćaju posljedicu, materijalno tijelo, kao uzrok. A uzrok, živi duh, prihvaćaju kao posljedicu materijalnog tijela. To je iluzija. Zapravo, duša nema nikakve veze s materijalnim svijetom, no u skladu s njenim mentalitetom, ona stvara određene materijalne uvjete. Na primjer, alkohol mi nije potreban, no ukoliko se želim opiti, pojavit će se alkohol.

Učenik: Dakle, navikao sam smatrati materijalno tijelo uzrokom svog postojanja. Zapravo, u stvarnosti uvjetujem sama sebe na prihvaćanje materijalnih tijela koja mi uopće ne trebaju.

Šrila Prabhupada: Da. Da. Čim se uvjetujem napuštajući Krišnino duhovno prebivalište, stvaram okolinu koja je materijalna. Na taj način ovi takozvani znanstvnici nemaju oči kojima bi vidjeli duh. Oni materijalne uvjete smatraju uzrokom duha. A kad otkriju da je unatoč prisustvu svih materijalnih kemikalija živo biće otišlo, postaju zbunjeni. Kažu: “Da, nastojimo unaprijediti svoje razumijevanje toga.” No nikad neće pronaći način kojim će živu osobu vratiti u mrtvo tijelo.

Tijelo je ovisilo o životu. Nije život ovisio o tijelu. Na primjer, recimo da neki gospodar živi s brojnim slugama. Kad on umre, sluge će otići. No ne možete reći: “On je živio, jer su tamo bili sluge.” To ne možete tvrditi.

 

Učenik: Jer duša ne ovisi ni o kakvom materijalnom stanju. Zapravo, materijalno stanje ovisi o duši.

Šrila Prabhupada: Da. Gospodar je umro. Stoga, budući ga njegovi sluge više ne mogu služiti, oni se razilaze. No ako ste nitkovski znanstvenik, reći ćete: “Gospodar je postojao, jer su sluge bili tamo. Sada, kad su ga sluge napustili, on je umro.” Ne možete tako govoriti zbog jednostavne logike.

 

U drugu ruku, bez obzira na to u koliko se obilatom materijalnom stanju nalazimo, nismo neovisni. Na primjer, bez obzira na to koliko luksuzan auto imali, nismo neovisni. Ovisimo o državnim zakonima u prometu. Čemu crveno svjetlo? Crveno nas svjetlo podsjeća da nismo neovisni. Nalazimo se pod nečijom upravom.

Učenik: Zapravo, nama upravljaju na svakom koraku.

Šrila Prabhupada: Na svakom koraku.

Učenik: Isto tako, Šrila Prabhupada, osim što nam semafori određuju kretanje, u bilo kojem trenutku nas neki drugi automobil može udariti.

Šrila Prabhupada: Da. Čim prekršite zakon prirode koji nama vlada, nešto će vas zadesiti. Postoji prirodna vlast i čim krenete protiv prirode, s vama je svršeno.

Učenik: Šrila Prabhupada, je li istina da je tvoj duhovni učitelj, Šrila Bhaktisiddhanta, ove takozvane znanstvene autoritete nazivao boka?

Šrila Prabhupada: Da. O svim ovim materijalistički nastrojenim ljudima govorio je kao o bokama, budalama. Tako ja jednostavno ponavljam njegovu riječ. Boka. Drugo značenje riječi boka jest “ludilo”. Svi ovi znanstveni autoriteti su ludi. Osoba koja nema jasno znanje o stvarima kao što su: “Koji je cilj života?” “Što je Bog?” “Koji je moj odnos s Bogom?”—takva osoba doživljava poraz u svim svojim djelatnostima. To vidimo u praksi, u svakodnevnom životu. Toliki znanstvenici, toliki filozofi, toliki političari pokušavaju stvoriti bolje uvjete na svijetu, no nitko ne uspijeva. Svi rade u tami. Ništa ne znaju. Jedna luda budala pokušava nadmašiti drugu ludu budalu.