Egoizam i letargija

Nj.s. Radhanatha svami

Srila Prabhupada nam je rekao da je vrhunac sveg našeg propovijedanja svjesnosti Krišne potaknuti ljude da svim srcem pjevaju Krišnina sveta imena. Pjevanje imena se mora nastaviti. Srila Prabhupada je rekao da možemo biti bez hramova, bez ičega. Nije nam potreban novac. Ako ga dobijemo, upotrijebit ćemo ga. Ne treba nam imovina. Ako je dobijemo, iskoristit ćemo je. Nisu nam potrebni automobili. Ako ih dobijemo, koristit ćemo ih. Ne trebaju nam dobri odnosi s javnošću. Ako ih imamo, utoliko bolje. No, nešto nam uvijek treba da bismo duhovno preživjeli, a to je društvo bhakta i redovno mantranje svetih imena. Ako se ne pridržavamo ma i jednog od ta dva načela, koja su u suštini jedno, tada gubimo povezanost s Krišnom.

U ovom dobu Kali postoje dva smrtonosna neprijatelja, koji uvijek nastoje uništiti svu svetost duhovnog života: egoizam i letargija. Krišna nam u Bhagavad-giti kaže da moramo odbaciti egoizam i letargiju. Gdje god prevlada lažni ego, počnemo razmišljati o "ja" i "moje". Tu nema stava služenja. Želimo biti gospodari. Želimo biti uživaoci. Čak i druge vaišnave, čak i našu duhovnu braću i sestre počnemo doživljavati kao suparnike, a ne gospodare vrijedne obožavanja. Na svakog vaišnavu trebamo gledati s dubokim poštovanjem. Oni trebaju biti predmet našeg obožavanja. No, ako je prisutan egoizam, počnemo gledati na vaišnave kao na obične ljude. Kada nam um previše obuzme želja za ugledom i uživanjem, tada nam se čak i veliki vaišnave čine beznačajnima. No, ako zadržimo ponizan stav služenja, čak i na najobičnijeg bhaktu početnika gledamo kao na vrlo uzvišenog i vrijednog poštovanja. To je jedan od pokazatelja pomoću kojih možemo shvatiti koliko napredujemo.

Zbog egoizma svatko misli: "Ja mogu suditi drugima. Ja sam u pravu. Ti nisi. Ako staneš između mene i mojih želja za dobitkom, obožavanjem i slavom, tada postaješ moj neprijatelj." Ako među bhaktama nema jedinstva, ne može biti ni pravog sankirtana. Ne možemo zajedno mantrati u pravom duhu pružanja zadovoljstva Krišni, niti možemo služiti zajedno. Kada je Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakur vidio kako se njegovi bhakte međusobno svađaju, bio je spreman žrtvovati sve što je imao da bi povratio jedinstvo. On je znao da jedinstvo samo po sebi može njegovu pokretu dati moć da zadovolji Gospodina Caitanyu Mahaprabhua i tako ispuni Njegovu misiju. I Srila Prabhupadi je to bila velika briga. "Pokažite svoju ljubav prema meni kroz vašu suradnju." Ta suradnja nije samo obična materijalna formula. Ne možete surađivati ako se ne trudite doista slijediti suštinu učenja Srila Prabhupade i Gospodina Caitanye Mahaprabhua. Ne može biti prave suradnje ako oko vrata ne nosite šloku trinad api sunicena, taror api sahishnuna, amanina manadena, kirtaniya sada Hari, vezanu svetim imenom i ako se ne trudite postati zaista ponizni bhakte koji odbacuju egoizam. Zgazite ga!

Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakur je rekao da trebamo uzeti metlu svetog imena, metlu vaišnavskog ponašanja i pomesti želje za uživanjem i slavom iz srca po sto puta svakoga dana, jer se one stalno vraćaju. Rekao je: "Krišna će vas izbaviti onoga dana kad se oslobodite želje za ugledom. Toga dana ćete se vratiti Bogu, ne prije."

Taj egoizam je vrlo istaknut u Kali-yugi. Kali pokušava uništiti sve što je sveto, izvana i iznutra. Uvijek moramo biti na oprezu da ne sudimo drugima i ne vrijeđamo ljude, da budemo uvijek spremni na suradnju i spremni služiti, željni da se popravimo, da ohrabrujemo jedni druge, da se žrtvujemo za dobrobit drugih bhakta.

Letargija znači lijenost. Ne želimo mantrati, ne želimo čitati, a čak i ako mantramo, mantramo lijeno. Samo puštamo da nam um vrluda svojim prirodnim tokovima misli. Nedavno smo se kupali u oceanu blizu Udupija. Vrlo je lako plutati na vodi oceana dok vas valovi nose kako god želite. Vrlo je opuštajuće! Ništa toliko ne opušta kao plutanje u oceanu. Samo u Jagannath Puriju ne možete plutati. Ako pokušate, razbit će vas o obalu. No, u Udupiju možete tako plutati. Slično tome, vrlo je opuštajuće mantrati japu i pustiti da um jednostavno pluta na valovima maye i iluzije, razmišljajući o ovome, razmišljajući o onome i svemu ostalom. A u međuvremenu se naša usta pomiču i svatko u hramu misli: "Oh kako striktan bhakta!" No, Krišnu ne možemo prevariti, ne možemo biti lijeni. Trebamo nastaviti vraćati um na harinam. Trebamo doći na satsang. Možda nam se to ne sviđa, možda nam nije baš zgodno, no trebamo slušati i mantrati zajedno s bhaktama. Lako je razgovarati o raznim "seoskim" događanjima kad imamo slobodnog vremena. No trebamo uzeti knjigu i čitati ili pričati Hari-kathu. Trebamo biti budni i oprezni. Mantranje svetih imena i služenje vaišnava je naš temelj.

Egoizam i lijenost su naša propast. Gdje ima egoizma i lijenosti, tu je također i požuda, ljutnja, zavist, ponos, pohlepa i iluzija i mnogo zavisti. U Kali-yugi um možete ispuniti Krišnom ili će vam se ispuniti mayom. Nema trećeg. Nekako smo, evo, sada ovdje, no imamo jedan blagoslov. Ako samo ostanemo zajedno i nastavimo s tim načelom iskrenog pjevanja harinama i slušanja Hari-kathe u duhu služenja, Krišna će nam dati snage da prevaziđemo sve prepreke doba Kali. No, ne možemo to učiniti sami. Trebamo shvatiti da smo potrebni jedni drugima.

Srila Prabhupada je bio vrlo milostiv. Svakog učenika smatrao je predstavnikom svog duhovnog učitelja. Govorio je: "Moj guru-maharaj mi je poslao svih vas da mi pomognete ispuniti njegovu misiju." I bio je vrlo zahvalan. Stoga čak i kada je neki njegov učenik počinio kakvo sramno djelo, ipak je u njegovom srcu uvijek bila prisutna ta ljubav i zahvalnost. Nije osuđivao, već se molio Krišni: "Molim Te, vrati ga natrag. Toliko je toga učinio." Ako je Srila Prabhupada na taj način gledao svakog svog učenika, koliko tek mi trebamo cijeniti jedni druge!

U današnje vrijeme u svakoj religijskoj instituciji pa i u ISKCON-u ima mnogo zbrke, sukoba, suparništva, zastranjenja, no to nas ne smije obeshrabriti, jer nas devijacije ne zanimaju Nas zanima suština, ona prava stvar. Sve dok imamo sveta imena, sve dok imamo Srila Prabhupadine knjige, sve dok imamo jednostavne, iskrene i ponizne bhakte koji žele služiti, koji žele mantrati, koji žele plesati, dotle imamo i milost Caitanye Mahaprabhua. Molim vas, budite jaki! Branite se od egoizma, branite se od uvreda prema bhaktama, od lijenosti u temeljnim načelima sadhane. Ako tako činite, milošću Mahaprabhua i Nityanande ćete se zasigurno vratiti Bogu.

Njihova milost je bezuzročna. Ako smo iskreni, Oni mogu zanemariti sve naše nedostatke i tako će i učiniti. Stoga činite to vrlo ozbiljno svaki dan do kraja života. Nikad nemojte odbaciti milost gurua i Gaurange. To je najveći gubitak. Znajte da je vaše pravo bogatstvo poniznost i iskrenost s kojima služite i mantrate sveta imena. Jedan od naših velikih acarya je objasnio da jedna čestica prašine sa Srila Prabhupade ima moć izbaviti cijeli svemir. Jedna jedina čestica prašine sa Sri Gurudeva ima moć izbaviti desetke tisuća ljudi. Svo znanje u svim sveučilištima i mudrovanje svih filozofa i bogatstvo svih industrijalaca i politika političara, sve zbrojeno zajedno, nema ni djelić onoga što ima jedna čestica prašine s lotosnih stopala acarya. To je rekao Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati, govoreći o Gaura kisora das Babajiju. Isto možemo reći i za Srila Prabhupadu.

Zato je moja najdragocjenija dužnost u životu sipati te čestice prašine gdje god idemo, svojim ponašanjem, iskrenošću i željom, moliti za dobrobit drugih i pjevati sveta imena Hare Krišna Hare Krišna, Krišna Krišna Hare Hare, Hare Rama Hare Rama, Rama Rama Hare Hare.

U ime Srila Prabupade puno vam hvala.