PRIJEVOD: Prije nego li je ušao u vodu da spasi zemlju, Gospodin Vepar letio je po nebu mlateći repom, dok mu je oštra dlaka podrhtavala. Pogled mu je bio blistav, a svojim papcima i blještavim bijelim kljovama rastjerao je oblake na nebu.
SMISAO: Kada bhakte upućuju molitve Gospodinu, opisuju njegove transcendentalne aktivnosti. Ovdje su spomenuta neka od transcendentalnih obilježja Gospodina Vepra. Pošto su stanovnici tri viša planetarna sistema uputili svoje molitve Gospodinu, možemo shvatiti da se njegovo tijelo ekspandiralo po čitavom nebu, počevši od najvišeg planeta, Brahmaloke ili Satyaloke. U Brahma-samhiti je rečeno da su Sunce i Mjesec Njegove oči; zato je sam Njegov pogled po nebu bio jednako obasjavajući kao Sunce ili Mjesec. Gospodin se ovdje opisuje kao mahidrah, Što znači ili "velika planina" ili "nosioc Zemlje." Drugim riječima, Gospodinovo je tijelo je bilo ogromno i čvrsto kao planine Himalaja, inače kako je bilo moguće da sa Svojim bijelim kljovama drži čitavu Zemlju? Pjesnik Jayadeva, veliki Gospodinov bhakta, opjevao je ovaj događaj u svojoj molitvi inkarnacijama:
"Sva slava Gospodinu Kesavi (Krišni), koji se pojavio kao vepar. Držao je Zemlju među Svojim kljovama, koje su izgledale poput brazda na Mjesecu."
Danavir Goswami: Na stranicama Šrimad Bhagavatama nalazimo mnoge stvari koje izazivaju naše iskustvo i shvaćanje izvan naših koncepcija. Drugim riječima one su trenutno na našoj razini svjesnosti nama neshvatljive. Prije čitanja Šrimad Bhagavatama uglavnom se preporuča da osoba pažljivo prouči Bhagavad-gitu jer Bhagavad-gita naučava o poziciji živih bića, materjalnoj prirodi i isvari, Svevišnjoj Božanskoj Osobi te nekim od Njegovih slava i obilja. S tim informacijama i znanjem kada osoba pristupi Šrimad Bhagavatamu može imati neku vjeru u opise Bhagavatama.
Na primjer sada smo na trećem pjevanju i slušamo o jednoj od inkarnacija Gospodina, Boga koji se pojavljuje kao vepar. On je veoma velik, ovdje je opisano da se Njegovo tijelo protezalo cijelim univerzumom. Netko bi mogao postaviti pitanje o ovome, "Nije li to pretjerivanje? Nije li možda dimenzija preuveličana da impresionira bhakte kako bi iskazala neku poantu? Da li to trebamo prihvatiti doslovno ili se može prihvatiti kao simbolično ili kao slično nečemu drugom, tome da je Bog velik? To pitanje nam može pasti na pamet jer na kraju krajeva mi dolazimo iz drukčije izobrazbe, drukčijeg obrazovanja. Obučavani smo u sistemu u kojem moramo prihvatiti stvari koje su dokazane i koje se mogu percepirati našim osjetilima ili našim produženim osjetilima u obliku nekakvih naprava ili tehnologija koju smo kreirali. Ako nešto ne udovoljava ovom kriteriju jednostavno se ne može prihvatiti jer ako ne udovoljava ovom kriteriju onda ono spada u drugu kategoriju zvanu praznovjerje, mitologija, religija, vjera, nešto takvo, nešto što nije opipljivo, nešto što gruba znanost,matematika,fizika ne mogu dokazati.
Stoga su purane, uključujući i Šrimad Bhagavatam, odmah odbačene od strane svjetskih učenjaka i znanstvenika jer nisu zadovoljavale kriterije "prave znanosti". Zato znanstvenici, kada bi čuli ovakve opise, rekli bi "Ovo je maštovit opis, pretjeran ili kompletno izmišljen. Bog se pojavljuje kao vepar, već je to samo izmišljotina a o tome da li je On velik ili mali nećemo uopće raspravljati jer je čitava ideja apsurdna," I njima je jako teško uistinu cijeniti ovakav opis.
Na početku Šrimad Bhagavatama objašnjeno je da je namijenjen onima koji nisu zavidni. Namijenjen je bhaktama a bhakte nisu zavidni. Zavidni na koga? Kao prvo, na Boga. Zavist počinje s Njim. Što to znači ne biti zavidan na Boga? To znači da bhakta nema problema s prihvaćanjem da Bog može učiniti sve, da nema granica Njegovoj moći. Sada ako mislimo "Kako Bog može biti tako velik da se kao vepar proteže cijelim univerzumom ili da je velik kao Himalaje? Mogu prihvatiti da je možda 100 milja velik ali ne i milijun ili milijardu, to je ipak previše za mene.
Ali što su ti univerzumi u usporedbi sa Gospodinom? U Caitanya-caritamriti je opisano da ako čovjek ima veliku posudu punu gorušičinih zrna i jedno mu zrno ispadne, on neće...ako mu netko priđe i kaže, "Gospodine, ispalo vam je zrno," čovjek će odgovoriti "Ma nema veze, imam ih na milijarde još." Tako je i za Gospodina jedan univerzum baš kao zrno gorušice. Dakle ako ti unutar gorušičinog zrna kažeš: "Pa vepar ne može biti prevelik. On mora stati u gorušičino zrno, ne možemo ga učiniti tako velikim." To je apsurdno. Gospodin je neograničen, ima neograničene moći. On stvara milijune i milijarde unuverzuma jednostavno izdišući na trenutak.
Za nas pokušati staviti Boga u nekakve okvire, što ne može učiniti, koliko velik ili mali može biti - što je to? To je filozofija žapca u bunaru. Žabac u bunaru može pokušavati procijeniti koliko je Tihi ocean velik uspoređujući ga sa svojim bunarom, ali koliko je samo to apsurdno. Nema nikakvog iskustva o moru, ograničen je svojim žabljim mozgom, svojim žabljim iskustvom a i dalje daje izjave o oceanu.
Dakle ako se postavi pitanje, "Da li se Šrimad Bhagavatam treba prihvatiti doslovno ili nekako drugačije?" moramo odgovoriti da se treba prihvatiti doslovno. Jer čim kažete, "Vepar ne može biti velik", otvorili ste Pandorinu kutiju. Ako vepar ne može biti tako velik a univerzum tako mali, u što još možete sumnjati? Možete sumnjati u sve. Što reći o letećim planinama? Što je sa slonovima, četiri smjera, dig-gajama? Tako su veliki, kaže se da su nezamislivo veliki. Purane kažu da je zrak koji udišemo već recikliran četirima gajama. Oni su već udahnuli sav zrak i izdahnuli ga tako da ga mi možemo udisati. Morali su ga pročistiti. "To je previše, počinjem imati problema sa vjerovanjem." Stoga moramo ostaviti po strani sve naše unaprijed stvorene zaključke. Kada prilazimo duhovnom učitelju, moramo mu prići sa praznom pločom, bez puno stvari napisanih na njoj.
Postoji priča o čovjeku koji se je htio upisati u veoma poznatu glazbenu školu, najpoznatiju glazbenu školu. Poslao je svoju prijavnicu i čekao veoma dugo, godinama. Naposlijetku su ga pozvali i rekli mu: "Dakle, htjeli bismo vas prihvatiti, tu su vam cijene školarina koje morate platiti." Čovjek je odgovorio:"Čekaj malo, to je dvostruka cijena od one koja je pisala na brošuri. Kako to? Zar niste vidjeli moje podatke? Školovao sam se u tako mnogo poznatih glazbenih škola. Mislio sam da ću dobiti stipendiju."
"Da, vidjeli smo da ste se školovali na mnogim mjestima, zato vam dvostruko naplaćujemo. Prvo vas moramo odučiti svemu što su vas naučili a onda vas moramo podučiti. Dvostruki posao, dvostruka cijena."
Što više mislimo da znamo, to nas je teže podučiti. Ali ako osoba priđe, jednostavno čiste ploče, "Moj dragi Guru Maharaja, piši kako god želiš po ovoj ploči, prihvaćam što god kažeš." Jer kada osoba priđe duhovnom učitelju, kada prihvati inicijaciju, argumentacija je završila. Prije toga, može postojati nekakva debata. Baš kao Arjuna i Krišna. Kada su bili prijatelji, moglo je biti: "Pa, ja se ne slažem sa Krišnom, to je dobra poanta ali se ne slažem glede ovoga i mislim da je bolje ovako." Ali ovako nema rješenja, nema zaključka. Kada je prihvatio Krišnu kao svog duhovnog učitelja morao je sve prihvatiti.
Što se desi ako kažemo, "Opisi iz Bhagavatama su možda malo pretjerani, ili se ne moraju prihvatiti doslovno, nedoslovno." Što se dogodi? U čemu je razlika, na primjer, između izreke i, recimo, zakonika. Osoba ode na sud i tamo postoji zakon. Jedan odvjetnik kaže, "Ovaj zakon kaže to i to", a drugi kaže, "Taj se zakon ne može doslovno prihvatiti. Taj se zakon ne može prihvatiti kao nešto apsolutno. Može se shvatiti figurativno ili kao pretjerivanje."
Tada sudac neće baš biti pun razumijevanja, "Ne, mora se prihvatiti kakav jest." A, ako se ne prihvati onakva kakav jest, onda imamo problema s klevetanjem vedske literature, jer reći da vedska literatura nije dosljedna ili da se ne treba prihvatiti kakva jest, osim ako ne kažu da je analogija ili metafora, znači da odbacujemo spise. Bhagavatam kaže da je Krišna podigao brdo Govardhan kada je imao sedam godina. Dakle, ako je to pretjerivanje onda znači da to ne prihvaćamo. Stoga moramo biti oprezni jer je jedna od uvreda svetom imenu kritizirati vedske spise.
Srila Vyasadevu nije bila sila prodavati priče i mitologije. Kao da nije imao pametnijeg posla. Svi ovi govornici, imamo Narada Munija i Maitreyu kako govore, imamo tako mnogo velikih ličnosti, samo gube vrijeme pričajući bajke. Osim toga, vidimo da su sve izjave Bhagavatama potvrđene drugim Puranama, Mahabharatom i drugim spisima. Dakle vedski spisi su u punom suglasju. Nema nesuglasica. Što god izgledalo kontradiktorno trebamo shvatiti da je to tako zbog naše nedovoljne inteligencije. Zbog moje nedovoljne vjere nisam u stanju to sada shvatiti ili percipirati. Postoji toliko mnogo stvari koje nam je teško prihvatiti, ali trebali bismo nastaviti s našim predanim služenjem, prakticiranjem sadhana-bhakti i postepeno će nam te stvari biti otkrivene:
tesam satata yuktanam bhajatam priti purvakam
Ja ću im dati znanje. Kome? Onima koji su uvijek iskreno uključeni u predano služenje Mene, dajem im razumijevanje kojim mogu doći k meni. Onda s vremenom sve biva razotkriveno. Ne možemo odbaciti nešto što je izvan naše koncepcije ili percepcije naših osjetila.
To je nešto što nam može pomoći da shvatimo zabave Gospodina. Naposlijetku, od malog žohara u podrumu nebodera se ne može očekivati da razumije puno o konstrukciji nebodera ili gornjim katovima. U usporedbi s tim žoharom mi smo još manje kvalificirani da shvatimo ovaj univerzum. Iako bi netko mogao reći, "Mi imamo Hubbleov teleskop, imamo radioteleskope, imamo tako mnogo stvari, imamo galaksije stotinama milijuna svjetlosnih godina daleko", ali nema dokaza za nijednu od tih tvrdnji, same riječi, nema dokaza, nema eksperimenta, nema praktičnog dokaza.
Stoga kao sljedbenici Srila A.C. Bhaktivedante Swamija Prabhupade imamo jako malo vjere u zapadni proces stjecanja znanja o svemiru. Mi preferiramo vedsko gledište. Zašto? Zato jer ako slušamo Vede, slušamo od velikih osoba kao što su Gospodin Krišna, Gospodin Balarama, Gospodin Šiva, Šukadeva Goswami, osoba koje su potpuno samospoznate. A neke su bile i direktno uključene u stvaranje i održavanje svemira. Ili mogu putovati poput Narade Munija, koji po želji putuje svemirom. U jednom trenutku je u materijalnom svemiru, a u drugom u Goloka Vrindavanu. On može putovati gornjim, donjim dijelovima, ponekad ode u pakao u propovijedanje, u slijedećem trenutku je u Goloki, kreće se. Tko je bolji autoritet za svemir? Narada Muni ili neki žohar koji gleda kroz teleskop?
Znam da je to malo grubo, ali moramo govoriti takve stvari jer smo na pragu izgradnje velikog planetarija. Taj planetarij će biti veliki izazov svim zapadnjačkim znanstvenicima. Pitanje je, "Da li smo ga u stanju obraniti ili ćemo možda neko vrijeme to ostaviti po strani? Odgovor je da je Prabhupada želio ga branimo na osnovi Veda. A i moći ćemo ga obraniti na osnovi Veda ako budemo imali dovoljnu vjeru u vedsko znanje.
Ima li kakvih pitanja?
....
Pitanje je o utjecajima stranaca na indijsku kozmologiju. Kao što znate, Indija je bila podjarmljena tisuću godina, a zadnjih dvjesto godina bila je pod Britanijom. Oni nisu imali previše sluha za vedsku kulturu, pogotovo u nekim aspektima, jer su htjeli opravdati svoju vlast pa su morali predstaviti ljude primitivnim i nazadnim u svemu. Dakle, taj utjecaj je postojao, dokumentiran je, jasno je kakve su bile njihove namjere. A pošto su vladali, tko god vlada ima tendenciju obmanjivanja ljudi.
Kao što danas svijet vode određeni ljudi koji smatraju da je teorija evolucije prihvatljiva i stoga se ona poučava u školama. Teorija velikog praska je predominantna teorija i ona se poučava u svim školama, tako da djeca uče da je svemir nastao iz ničega a da je onda to ništa eksplodiralo. Stoga, svatko tko je na vlasti nameće svoja gledišta i to je ono što se dogodilo. Naravno, to je samo kratko objašnjenje, postoji još više detalja.
Pitanje: Kako da bhakte imaju čvrstu vjeru u Bhagavatam da ne odstupaju ni centimetar od aktualnog modela svemira?
Danavir Goswami: Svi ćemo je morati braniti, i predstavljati. Prabhupada pruža planetarij koji će tako reći letjeti u oči modernoj znanosti. Ali ne moramo se bojati, kao što se sada ponosimo da smo vegetarijanci. Prije trideset, četrdeset godina nismo se ponosili da smo vegetarijanci, bili smo malo uplašeni. Sjećam se obitelji, prijatelja, doktora kako su mi govorili da ću, jer sam vegetarijanac, umrijeti zbog loše prehrane. Sada smo sretni.
Nedavno sam, vozeći se u Floridi od Fort Lauderdalea do Miamija, vidio ogromni plakat s rasvjetom uz autocestu na kojem je bio veliki sočni hamburger i to je bila reklama za bolnicu. Na njoj je pisalo: "Naši specijalisti čekaju." To znači da smo pobijedili. Sada prepoznaju da je vegetarijanska prehrana zdravija. Pogledajte samo koliko je ljudi umrlo od AIDS-a, promiskuiteta. Sada se ponosimo što smo ostali izvan toga. Nismo morali umrijeti od AIDS-a jer smo obučavani na celibat. Yoga je prije bila smatrana nečim vrlo čudnim a sada je opće prihvaćena. Ljudi je prihvaćaju. Ayurveda se danas cijeni.
Vidjet ćemo da će se te stvari, koje se prije nisu uzimale za ozbiljno, početi ozbiljno shvaćati, barem od strane inteligentnih ljudi. Ako ljudi nisu inteligentni, što možemo očekivati? Psi laju a karavani prolaze. Ne trebate se uznemiravati ako psi laju na karavanu, to je njihov posao. Samo nastavite dalje. Slično tome, ako predstavimo vedsku kozmologiju kao što je opisana u Vedama, to će biti velika pobjeda za Srila Prabhupada.
Svi snovi Srila Prabhupada i svi njegovi planovi su dosad bili uspješni, zar nije tako? Da li je Srila Prabhupada podbacio u bilo kojem području? Ne, svi njegovi planovi su bili slavni. Možda ih mi nismo uspjeli pažljivo izvršiti ili shvatiti, ali Prabhupadove ideje, kada se pravilno izvrše, ... kao Rusija na primjer. Sjećam se kako sam primio pismo od Srila Prabhupada 1971., Prabhupada je bio u Rusiji i rekao je da, "Rusi žele svjesnost Krišne, prihvatit će je." U to vrijeme malo nam je bilo teško zamisliti da naši neprijatelji, Rusi, koje smo mrzili i smatrali ih nekom vrstom demona, nismo mogli zamisliti kako bi mogli prihvatiti svjesnost Krišne.
Prabhupada je rekao, "Prihvatit će je jako, jako čvrsto, to će biti sjajan teren" Sada vidimo da većina ljudi koji nam priđu, kada vide zapadnjaka kažu, "Ti si iz Rusije, zar ne?" Ovdje u Mayapuru, "Ti si iz Rusije." Uglavnom su Rusi ovdje. Prabhupadovo prosuđivanje, znao je. U svakom području. Stoga ne bi trebali sumnjati u Prabhupadu kada je u pitanju kozmologija. On je znao da će to biti velika stvar.
A kada smo se otisnuli na naš istraživački projekt pronašli smo neke zanjimljive stvari. Nije heliocentrični model, kao zapadni, gdje Sunce stoji na mjestu a planeti rotiraju, jedino prihvatljivo znanstveno gledište. Postoji geocentrični model koji je jednako prihvatljiv od strane velikih znanstvenika kao na primjer Einsteina. To jako pomaže našem gledištu jer i mi također imamo geocentrični model. Stoga, ako je taj geocentrični model utemeljen na njihovim zaključcima onda se vedsko gledište može prihvatiti sa lakoćom, to da se Zemlja ne miče a Sunce i ostali planeti kreću. Dakle, postojat će neka podrška.
Čak i ako nema podrške, nije bitno. Vede su savršeno čiste i činjenica da je vedska literatura 5000 godina stara i da je tisućama godina prije zapadne znanosti predviđala pomračinu. Einstein je rekao da puno dugujemo Indijcima koji su nas naučili računati, drugim riječima matematički sustav je došao iz Indije i mnogo drugih stvari na koje možemo biti ponosni. Ne moramo se sramiti naše "nazadne" kulture. Zapravo, to je najnaprednija kultura.
Pitanje: Jedan od problema, naravno, je taj da se zapadna znanost bavi sa jako, jako velikim udaljenostima, mnogo većim nego u Bhagavatamu. Mi bismo rekli da je to zbog nesavršenih osjetila. Imate li možda ikakav uvid u pravu prirodu njihovih greški u proračunu kojima dolaze do takvih nevjerovatnih brojki?
Danavir Goswami: To je kao da kažeš kada žohar u podrumu nebodera napravi procjenu, "Na 84-om katu postoji tako puno zgrada..., unutar sobe postoji tako puno stolica i stolova," gdje je on pogriješio? Pogriješio je jer je pokušao zamisliti iz podruma sa svojom malom antenom što se nalazi na 84-om katu. Nije nikad bio na 84-om katu. On ne može pojmiti 84-i kat. To je izvan njegovog iskustva i nadležnosti. On je jednostavno premalen i preograničen, njegov um je premalen, nije bio tamo.
Njihova metodologija je pogrešna. Induktivna metoda ima previše mana da bi njome shvatio svemir. Jedini način kojim može razumjeti svemir je da čuje od nekoga tko zna. To je ono što mi poučavamo, naše osnovno poimanje. S tom vjerom u silazni proces, mi prihvaćamo mnoge stvari koje su nam nepojmljive.
Trenutno govorimo o materijalnom univerzumu, a što je sa duhovnim svijetom? Prihvaćate li to? Možemo čak prihvatiti da je duhovni svijet vječan, daleko izvan materijalnog neba, kojeg ne možemo ni vidjeti. Da živa bića žive tamo i da ima oblik lotosovog cvijeta, tako mnogo stvari. Ako možemo prihvatiti duhovne opise, zašto ne i materijalne opise? Oni su još manje suptilni. Problem je u tome što smo preuvjetovani da vjerujemo da je to točno, da su njihova gledišta točna i da im je teško ih odbaciti, teško uzdrmati našu vjeru u to.
Što se tiče toga gdje su pogriješili, pogriješili su već na prvom koraku. To nije način za razumjeti stvari koje su iznad našeg iskustva. Ako bi netko želio nastaviti, pri još pomnijem istraživanju pronašao bi toliko puno nedosljednosti, kao što su naši bhakte znanstvenici pronašli tako mnogo nedosljednosti u evolucijskom sistemu. Otkrili su da su znanstvenici uzeli određene podatke i odbacili druge podatke a zatim izmislili ovdje pa izmislili ondje, zaračunali ovdje, zaračunali ondje i nakon svega toga imate tu nevjerovatnu teoriju za koju nemaju nikakvih dokaza da je potkrijepe. Ali je prihvaćena kao činjenica. Zašto? Zato jer je plod ateističke ideje.
Drugim riječima, ateisti ne žele prihvatiti božanski element. Učimo u Bhagavad-giti, anishvaram, demonske osobe kažu da ne postoji Bog koji upravlja, ne postoji plan, ne postoji dizajn, a da podrže tu teoriju smislili su tako mnogo čudnih ideja. Tako da kada sam posjetio Hayden planetarium, najveći planetarij na svijetu, u New Yorku, prezentirali su veliki prasak i rekli kako je sve nastalo iz praznine. Točno su tako rekli. To je ono što poučavaju djecu i ljude koji dođu tamo, da sve dolazi iz praznine. A nakon praznine, tako puno stvari eksplodira....kako možete imati eksplozije u praznini? Praznina ne bi trebala imati ništa što bi moglo eksplodirati. Dakle, sve ove sulude izjave se nastavljaju u ime znanosti.
Pitanje: (parafrazirano) Gradimo planetarij i napravili smo DVD, ali što ako drugi bhakte imaju drugačija tumačenja o značenju opisa?
Danavir Goswami: Onda ćemo sjesti zajedno i raspraviti. Puno vam hvala. Šrimad Bhagavatam ki jay!
